Dnevnik navijačice

U SJENI TRIBINE
E , moram vam se požaliti. Ustati u 6 ujutro je horor koji ne bih htjela uhodavati svaki dan. tek sada se divim ljudima koji po mrklom mraku jure na posao bez da brundaju kao  to to sada ja vama radim. Uglavnom , budilica me zvrndanjem digla na noge lagane. Izlet u kupatilo i dvije nepotrebne torbe i ona trendovska narukovača bile su spremne za put. Iako sam očekivala drugačiji scenarij , moja vjerna buba bez trzaja i dimljenja odgulila je put do Sinja gdje me nije dočekala nikakva nogometna groznica. Nakon  to sam prošla ajmo reći simpatična sela , za mene čudnih i neponovljivih imena, prva stanka bila je u selu gdje se pionirima zovu i oni koji su hrabro zagazili u 50 godinu  životnog puta. Dok sam ja kupovala vodu u trgovini koja se bez volje gazde izvrsno uklapa u sve moderniji retro odmak, nasuprot nje gomila mu karaca tiskala se oko kamiona u kojem se u Puli uglavnom razvozi namještaj. Vizualno gledano na njemu su bile duge zelene biljke u loncima. Znatiželja bila je brža od mozga pa sam tako naivno  upitala simpatičnog starca naslonjenog na zid:  Je li to mo da ukrasno bilje na rasprodaji? Efekat pitanja bio je strašan. Uz zaprepašteno gledanje gomile , dobroćudni starac spremno mi je na dalmatinskom otpjevao: "Asti gospe, odaklen si ti sletila mala. Uvo su ti masline za zasadit i u Dalmaciji fala bogu ima ih podasvud ". U tom trenutku vjerujte rumenilo nije bilo potrebno. Nakon svega, spas od daljnjeg ruganja našla sam u bubi koja ovoga puta nije postavljala pitanje za to baš uvijek mora upaliti iz prve. Potraga za Sinjom uspjela je za divno čudo iz drugog pokušaja. Vozeći po principu negdje moram stići , trošenje skupog goriva skratio mi je momak u trenerci koji je ležerno na upit zbunjene  ženske gdje je stadion tek ležerno dobacio:  falili ste skroz na skroz. Morate natrag pa livo . I tako evo mene livo pa ravno na Gradski stadion koji nije kako bi rekli ovdašnji domoroci nije za bacit. Oko mene uglavnom ozbiljna gospoda koja su  to više utakmica prolazi sve crveniji i ljući. Bojim se da nekoga , bez naprezanja ne pogodi infarkt koji bio upropastio odlično popodne u Sinju. A na terenu trče i trude se bijeli i zeleni. Moji vode s 3 : 1 i sve je dobro barem na prvi pogled. Ostala sam ipak razočarana kada se sve stišalo bez pobjede. Čini mi se laički govoreno da kada je trebalo momci nisu imali "muda" da ovim drugima pokažu tko je gazda na terenu.  teta. Rijetkim curama koje poput mene nisu znale  to bi sa sobom, dobro sam čula , omaklo im se , dečki iz Pule izgledali su bolje u opremi Trogirana koji su tek klinci na pragu prvog brijanja. I tako , nogomet jer gotov. Tražim zabavu koja se zavr ila u solidnoj piceriji gdje je klopa 39 kuna. A zabava? U Sinju?. Ma dajte, možda kada se trči Alka , ostalo je kako se tko po kafićima snađe. Ja sam brzo odustala . Do nove situacije baj.

Facebook komentari