INTERVJU PRED NJIHOV NASTUP U BUJAMA, U SUBOTU, 14. RUJNA
Barcelona Balkan Gipsy Orchestra je bend koji svojim strastvenim i jedinstvenim nastupima apsolutno oduševljava publiku, a u vrlo kratkom roku stasa u jedan od najutjecajnijih predstavnika nove world music scene u Europi. Do 2015. godine su nastupali pod nazivom Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra.
Jedinstven glazbeni stil proizlazi iz neobičnog spoja tradicionalne Ashkenazi židovske glazbe, jazza i romske glazbe, kao i iz zaboravljenih glazbenih stilova specifičnih boja zvuka i elemenata raznih regija diljem Istočne Europe. Također, BGKO je inspiriran elementima glazbene scene Barcelone, od latino-američkih melodija, tradicionalne katalonske i srednjoistočne glazbe do elektronske jazz glazbe te fuzije rock'n'rolla i country glazbe.
Raznolikost članova benda koji su porijeklom iz različitih dijelova svijeta – Srbija, Italija, Francuska, Španjolska, Grčka i Ukrajina – naročito je doprinijela njegovom glazbenom izrazu koji je doista specifičan, prelijep i emotivan. Koncerti ovog nesvakidašnjeg benda su posebno iskustvo uz koje će se mnogobrojna publika zasigurno uživati. Njihov dolazak u Istru je bila prilika za kratak intervju s članovima banda.
Dolazite iz raznih zemalja, kako ste se upoznali i odlučili osnovati bend?
- Sve je ispalo relativno slučajno, ako slučajnost postoji. Mi smo nekakav socijalni presjek Barcelone, grada u koji dolaze i ostali ljudi koji su u potrazi za dušom, a ne trbuhom za kruhom. Upoznavali smo se u klubovima i na jam sessionima i shvatili da nas u istom momentu karijere privlači ista vrsta muzike i zemljopisno područje Balkan.
Kako je formiran BGKO? Da li ste se poznavali od ranije? Da li ste surađivali prije formiranja grupe?
- Dva čovjeka su okupila bend čiji se članovi nisu poznavali. Od tada se svašta promijenilo, ali je ideja ostala ista. Ljubav i strast prema muzici i želja da se to prenese na što veći broj ljudi koji to prepoznaju.
Odakle ste točno i koje sve instrumente svirate?
- Trenutno bend čine Sandra Sangiao - Vokal (Španjolska, Katalonija), Daniel Carbonell - Klarinet (Španjolska,Katalonija), Oleksandr Sora - Violina (Ukrajina), Mattia Schirosa - Harmonika (Italija), Julien Chanal - Gitara (Francuska), Ivan Kovačević - Kontrabas (Srbija) i Stelios Togias- Percussion (Grčka)
Kako ste se odlučili baviti ovako specifičnim stilom glazbe?
- Iako se nitko nije bavio tom vrstom muzike prije ovog projekta, u istom momentu smo svi otkrili raznovrsnost i bogatstvo kako na etničkom tako i na kulturnom i muzičkom nivou istočne Europe i Balkana. Nešto za nas novo, na čemu se moralo puno raditi, istraživati i vježbati.
Kako ste osmislili ime benda?
- Od početka je to bilo nešto što je bilo logično. Sviramo balkansku i cigansku muziku,s vi živimo u Barceloni, a orkestar je nešto što je uvijek otvoreno za suradnju, druženje i razmijenu iskustava i muzičkog bogatstva.
Gdje pronalazite inspiraciju i tko su vam uzori?
- Inspiracija dolazi iz velikog rada i istraživanja. Svake nedjelje imamo mjesto u Barceloni gdje se okupljamo, na takozvanom Gipsy Balkan Jam Sessionu. Tu dolaze raznorazni muzičari i publika. To je baza razmjene, upoznavanja, otkrivanja i naravno inspiracije...
Što je za vas posebno magično i inspirativno u etno glazbi istočne Europe?
- Bogatstvo ritma, melodije, igre i kombinacija sa socijalnim i kulturnim životom.
Pišete li sami svoju glazbu?
- Malo smo se u to upuštali. I dalje smatramo da je naša jača strana aranžiranje i izvođenje, a doći će i trenutak kada ćemo dovoljno savladati taj "jezik" i skupiti dovoljno iskustva da i sami pišemo kako muziku tako i tekstove.
Koja je najluđa stvar koja vam se dogodila na turneji do sada?
- Uf,ima ih mnogo, hahaha...vjerojatno bih izdvojio pokvaren kombi usred Transilvanije, na putu kojeg nema ni na kartama. To se desilo usred turneje, na putu za Bacau (Rumunjska). Nekako smo stigli, a ostatak turneje morali naći način da možemo nastaviti za Bugarsku, Grčku i Italiju, što smo i uradili s drugim kombijem i bugarskim vozačem, što je bilo vrlo zanimljivo za dogovoriti.
Vaš zadnji album koji se zove "Avo Kanto" – “pjesme iz davnina odnosno pjesme pradjedova” je u esperantu, jedinom jeziku koji može izraziti raznolikost vašeg benda. Kako ste se odlučili snimiti album u esperantu i planirate li uskoro objaviti novi album?
- Esperanto je nešto što je simbol ujedinjavanja,što je od početka priče naš pristup životu i radu. Za sada nema planova za novi album, mada se s nama nikada ne zna.
U zadnje vrijeme imate koncerte po cijelome svijetu, koji su vaši planovi za ubuduće?
- Da nastavimo da širimo krugove i da stižemo do ljudi koji kroz muziku prolaze kroz emocije koje čine život...
Da li je glazba odnosno sviranje vaše jedino radno mjesto s punim radnim vremenom?
- Za nas je to život.To nije posao,to je potreba. Nema mjesta nizašta drugo, a o slobodnom vremenu da i ne pričamo.
Prvi puta ćete nastupati u Istri, da li je ujedno ovo i vaš prvi posjet našem kraju?
- Da, prvi put nastupamo u Istri i veoma se radujemo otkrivanjem novih običaja, novih kultura i načina življenja.
Što publika može očekivati na predstojećem koncertu u Bujama 14. rujna 2019. na 114. Danima grožđa?
- Kroz muziku želimo da provedemo ljude kroz emocije koje su neki možda i zaboravili i da odu s koncerta makar malo drugačiji nego što su na njega došli i da u muzici uživaju na isti način kao i mi...PUNIM SRCEM...To je ono što spremamo i za publiku Buja...
(rex)
