OVAJ TEKST JE NAPISALA KATICA ŠPADA
Grad Sinj i naš Barban povezuje dugogodišnje prijateljstvo čiji je najjači temelj i poveznica viteška igra: Sinjska alka i barbanska Trka na prstenac. Ove nam se godine pružila prilika da to prijateljstvo osnažimo i oplemenimo stvarajući još jedno novo, među mladima, među onima koji su naša budućnost i koji će jednoga dana ponosno pronositi slavu i čast viteških igara.
Početkom ove školske godine, kada smo planirali aktivnosti, terensku nastavu, dosjetili smo se na koji ćemo način povezati zavičajnu nastavu „Trka na prstenac: Od viteza do robota“ stvaranjem novih prijateljstava sa školama u gradovima koji također imaju slična viteška natjecanja. Odlučili smo organizirati terensku nastavu U Dalmaciju kojoj će osnovni cilj biti posjeta gradu Sinjske alke, obilazak Muzeja, Crkve Gospe Sinjske, Trkalištu a potom jednoj sinjskoj školi. Istražujući, vrlo smo brzo otkrili koliko je naša škola mala po broju učenika prema njihovim školama od više stotina učenika.
Odlučili smo se za OŠ Ivana Lovrića te školi uputili Pismo namjere o sklapanju prijateljstva. Vrlo smo brzo dobili pozitivan odgovor te krenuli u pripreme. Istraživali smo i učili o Sinjskoj alki, uspoređivali je sa našom Trkom na prstenac, uviđali sličnosti i razlike. Učenici šestog razreda počeli su sa izradom prezentacije u kojom će u Sinju, prilikom posjete, predstaviti ponajprije naše mjesto Barban, Trku na prstenac, ali i našu školu, OŠ Jure Filipovića Barban. Učiteljica Glazbene kulture je s učenicima četvrtog, petog i šestog razreda te mladim harmonikašima uvježbala pjesmu „Prstenac“, učenici koji plešu u KUD-u Barban vježbali su barbanski balon, naš smo zavičajni govor odlučili predstaviti recitacijom.
Na terensku smo nastavu krenuli 2. svibnja u pratnji razrednica, učiteljice hrvatskog jezika i ravnateljice. Nakon bogato ispunjenog prvog dana provedenog u Zadru, kasno poslijepodne smo se uputili u Sinj. Sljedećeg jutra Sinj nas je pozdravio laganom naoblakom, ali smo mi bili uzbuđeni i nestrpljivi, opremili se harmonikama, narodnim nošnjama našega zavičaja, ali i darovima koje smo donijeli domaćinima. Ispred velike škole, iz hola se izlila rijeka učenika koji su nas sa zanimanjem promatrali. Dočekao nas je ravnatelj Škole Vranko Perković te uveo u zgradu. Srdačna dobrodošlica, toplina i široki osmjesi, to je zagrijalo naša srca i vrlo je brzo prošla početna nervoza.
U velikoj športskoj dvorani pozdravilo nas je mnoštvo učenika i njihovih učitelja. Srdačno, toplo, s iskrenom dobrodošlicom. Pozdravne riječi ravnatelja, razmjena poklona, a potom su mladi Sinjani bogatom prezentacijom predstavili svoj grad, ponosnu i slavnu Sinjsku alku te svoju školu. Uslijedio je naš program, sve ono čime smo htjeli pokazati zahvalnost za dobrodošlicu, ali istaknuti koliko smo i mi ponosni na svoj gradić i svoju Trku na prstenac.
Nakon programa, nogometne ekipe naše škole i škole domaćina odigrale su utakmicu. Borili su se časno i fer, svom žestinom, težeći ka pobjedi. Uživali su u sportskom nadmetanju. Nakon obilaska Crkve Gospe Sinjske, uslijedilo je još jedno nadmetanje. Ispred Alkarskih dvora domaćini su, pod vodstvom vojvode Boška Ramljaka i voditelja Muzeja Sinjske alke Borisa Filipovića Grčića, organizirali nadmetanje u gađanju alke i prstenca. U prstenac je gađalo petnaest mladih Sinjana, a u alku petnaest Barbanaca. Nadmetanje je pokazalo da je u svemu bilo najvažnije druženje, radost, ponos i srčanost. Uslijedila je zajednička fotografija za uspomenu. U posebnom će nam sjećanju ostati razgled Muzeja Sinjske alke. Nakon filma o slavnoj pobjedi Sinjana protiv daleko nadmoćnije turske vojske koja je prema legendi izvojevana na zagovor čudotvorne Gospe Sinjske, zabljesnula nas je i zapanjila Alkarska povorka u prirodnoj veličini, muzejski izlošci skupocjenih i dragocjenih alkarskih odora i oružja. Predivan i nezaboravan doživljaj.
Pozdravili smo se sa dragim domaćinima, zahvalili na gostoprimstvu te još jednom naglasili kako je ovo samo početak prijateljstva. Očekujemo ih u uzvratnom posjetu u kojemu želimo uzvratiti istom mjerom, pokazati kako i male škole i mala mjesta mogu biti velika u njegovanju prijateljstva i čuvanju tradicije kroz vitešku igru kojom se ponose.
(REX/Katica Špada)
