"NE POSTOJE VRATA NA KOJA NISAM POKUCAO RADI TOG BRODA"
Potapanje Admiralskog broda "Vis" Jugoslavenske ratne mornarice u Uvali Polje na Rtu Kamenjak ove nedjelje i dalje je top tema u Puli.  Regionalov video potapanja "Visa" u nekoliko je sati pogledalo 60 000 čitatelja, a fotogalerije potapanja te videa koja ste nam poslali, najgledanije su video objave ikad i brojke neprestano rastu.

Objave potapanja "Visa" preuzele su zemlje diljem regije, i interes za brodom ne jenjava. Naprotiv.  Taj vlasnikov čin nikoga nije ostavio ravnodušnim, i o njemu ama baš svi imaju svoj stav i mišljenje, bilo pozitivno ili negativno.  "Vis" je uspio ono u čemu mnogi nisu;  podijelio je istarsku i širu javnost u dva isključiva tabora;  jedni su "za" a drugi "protiv".  Svi su o "Visu" komentirali , i svačije smo mišljenje čuli ili pročitali.  Ekonomista, biologa, "zelenih",  građana,  ribara , mještana Premanture i Južne Istre,  dežurnih komentatora na društvenim mrežama... Internet je eksplodirao. Čuli smo i vidjeli svih i sve, osim  vlasnika broda , koji se nakon najavne konferencije za novinare u subotu i nakon potapanja u nedjelju;  povukao odmoriti od "cirkusa" u osamu. Regional Express donosi osvrt Aresna Brajkovića te službeni video kojeg je izradila ekipa iz N.O. Production-a (Mateo Ostojić, Mladen Đaković, Luka Bešlić) , a virtualnu šetnju brodom izradio je Diego Martinčić a možete je pogledati u nastavku

Puljanin Arsen Brajković, sada već bivši vlasnik broda i 20-šnji koncesionar ove nove ronilačko-turističke podmorske atrakcije u Općini Medulin, najtraženiji je čovjek u gradu. Otkako je potopio "Vis", čiju povijest , značaj, tehnologiju i industriju, i jednostavno simbol, mnogi otkrivaju ovih dana, povukao se u tišinu. Projekt "Vis" iscrpio ga je do maksimuma u svakom pogledu.

Dva dana otvorenih vrata za ronjenje oko broda, mnogi su već iskoristili, i kažu da brod u moru izgleda sjajno. No, što o svemu, sada, post festum, misli bivši vlasnik? Bivši zato, što otkako ga je potopio, "Vis" više nije njegov, već državni. Arsen Brajković sada je koncesionar.

Admiralski "Vis", ponos Titove ratne flote, izgrađen je u pulskom Uljaniku 1956., a tri dana uoči Titova rođendana, postao je, po prvi puta u povijesti naših prostora, namjernim potapanjem, podmorskom atrakcijom. Organizirane skupine ronioca tek će hodočastiti k njemu u Uvalu Polje, a s vremenom će ga nastaniti morski organizmi. Zanimljivo je, kako je Arsen Brajković na brodu kao kormilar služio svoj vojni rok u bivšoj državi. Štoviše, postoji i legendarna, no zbiljska priča o jednom herojskom 6-satnom kormilarenju i plovidbi usred ogromne nevere, kojom je Arsen spasio i brod i sve mornare na njemu. Sudbina i život koji piše najbolje drame, Arsena i "Vis" neraskidivo su vezali.  Tko preživi jedno takvo iskustvo, i izvuče se netaknut, zna o čemu pišemo.

"Vis"- ov posljednji morski put, od Muzila do Premanture, live streamingom prenosila je češka televizija  i portal idnes.cz, a svaki iole ozbiljan foto/video amater i profesionalac, pobrinuo se za snimak cijelog putovanja i samog čina potapanja. O "Visu" se izrađuje i dokumentarni film Zorana Peze i "Plavog filma".

Brod, koji je Arsen Brajković kupio 2002. godine u Crnoj Gori, zanimljiviji je javnosti sada, kada počiva na 34 m dubine u Uvali Polje na Kamenjaku, nego svih ovih silnih godina, koje je Arsen "utrošio" na projekt njegove revitalizacije i stavljanja u povijesno-turističku funkciju i atrakciju pomorske i vojne Pule.

Svi koji imalo poznaju našu Pulu, nautičke sajmove u regiji i inozemstvu, sajmove opremaša, pa i domaći Pula Boat Fair, svi koji su na bilo koji način u poduzetnom svijetu, dobro poznaju Arsenovu i "Vis"-ovu strastvenu poduzetničku  priču, silnu energijum, zarazni entuzijazam i strast koju je uložio u taj brod.  Vidno iscrpljen nakon nedjelje, kao petogodišnje kulminacije svih mogućih i nemogućih napora pri ugovaranju i ostvarenju posla potapanja broda, pa i uz intervenciju jednog anđela ako dozvoljavate, koji je pogurao čitavu priču, a nakon višegodišnje neuspješne realizacije bilo kojeg drugog smjera u razvoju broda, s Arsenom, dan poslije pijemo kavu u našem kvartovskom kafiću na Verudi.  U blizini nekadašnjeg kultnog Arsenovog "Podrooma", gdje su pjevali i Zdenka Kovačićek i Cubismo primjerice. "Vis" je progutao "Podroom"; radi tog je broda, u čiji je projekt i budućnost Arsen vjerovao, kao i u podršku okoline u kojoj se imao dogoditi, Arsen založio sve.

Ovo pišemo radi dijela javnosti koja lamentira nad potopljenim brodom koji je mogao biti luksuznom jahtom, elitnim restoranom za "jugonostalgičare" i štovatelje Titova lika i djela, hotelom, hostelom, zalogajnicom, platformom za pecanje, zaljubljivanje, skakanje u more, koji je mogao biti....svašta, ali se nitko toga nije sjetio.

"Nema vrata na koja nisam pokucao radi Visa" govori mi Arsen na Verudi. "Naši pravilnici, propisi i ljudi za regulaciju raznih stvari, samo što nisu pali u nesvijest kada sam dolazio sa studijama i planovima, remetio sam im svakodnevicu i gnjavio ih sa stvarima o kojima nisu nikada čuli, i nečim što kod nas nije nikad izvedeno; a mnogi su od tih ljudi more gledali samo na televiziji..."

"Ako je ikome bilo stalo do tog broda, to sam bio ja", govori mi dalje Arsen, "ja sam jedini koji je hipotekama na sve moje i od roditelja, najjasnije pokazao koliko sam ozbiljan u tom poslu, htio sam ga privezanog na pulskoj rivi kamo i pripada, htio sam mu sve"...    I tako, bussines jezikom rečeno, nakon silnih godina hodočašća po raznim sajmovima i stručnim skupovima, institutima i zavodima, uredima za prostorna planiranja, poslovna je logika "Vis" , između rezališta ili potapanja, okrenula u ovom potonjem smjeru.

Pomorski dio našeg globusa često potapa islužene brodove radi ronilačkog turizma, Malta je primjerice blizak primjer, daleka Australija. Budući da je ovo prvi takav slučaj u Hrvatskoj, pa i na Jadranu, proces potapanja "Visa" rastegao se na 4-5 godina.  Od nedjelje, 23. svibnja, 85 metarski "Vis" spava na dubini od 34 metara; na njegove gornje palube spuštat će se i ronioci početnici koji mogu roniti do 20 metara, jer je tolika dubina od površine mora do palube broda. Općina Medulin  prva je u Hrvatskoj koja je dodijelila koncesiju na 20 godina, za ovakav jedan projekt uopće.

Medulin sam raspolaže sa četiri ronilačka centra i šest klubova, a ova nova podmorska atrakcija posebni je mamac za tržišni turistički kolač koji dosada nije dolazio u Medulin. Sve povoljnija ronilačka oprema i popularizacija ronjenja, goste će u Medulin i Istru dovoditi i u pred i post sezoni i većem dijelu godine.

Biolozi pozdravljaju činjenicu potapanja stranog tijela u morske dubine, jer se na takvim umjetnim grebenima stvara i razvija podmorski život a time i povećava riblji fond.

Sav je namještaj i opremu sa broda, uključivši Titov salon, Arsen sačuvao, i ona čeka povoljnije vrijeme za izlaganje i prezentaciju, kao dodatnu ponudu roniocima koji dolaze u Premanturu na ovaj lokalitet. "Vis" je prije potapanja temeljito očišćen i pripremljen za potapanje, odnosno tegljenje do Kamenjaka. Koncem proljeća, za ronioce iz Italije, Slovenije i Hrvatske organizirao je razgledavanje buduće ronilačke atrakcije, a tada se u salonima broda, prije čišćenja, mogao vidjeti originalni drveni namještaj i podovi.

Potapanjem "Visa", čovjek čije smo "zašto" željeli čuti, premda smo ga i naslućivali, potopio je velik dio svojeg života; hodočašća i upijanje znanja na stručnim sajmovima, dovođenja investitora, prijatelja, potopio je dane i noći ispunjene čežnjom za revitalizacijom naše pomorske tradicije i baštine, svoje snove, poslovne planove, stručno znanje, zajedničku povijest koju ima s brodom, sebe samog....i time "Visu", prvi u Hrvatskoj, kao što je bio prvi u drugim poduzetnim pothvatima u svojem gradu, podario novi život u zagrljaju valova.

Nisu li mnogi u književnosti upravo na smrti jedne ljubavi napravili priču života?

I ne bi li bio red sada na Arsena, čovjeka koji je spasio, pa potopio "Vis", da počine , prikupi snagu i zablista u nečem potpuno novom i obećavajućem, kao što je "Vis" na dnu mora?

Iskreno mu, susjedski i Verudeški, ljudski to želimo!

(Razgovarala Jelena Vitasović / foto i video: Noproduction)