DA LI ALKOHOL IZAZIVA RAK GRLA?
Piše: Nikola Biliškov
Mnogi ljudi, naročito pripadnici našeg mediteranskog civilizacijskog kruga, vole popiti čašu dobrog vina nakon ručka. Prastari je to običaj, a nebrojeno je puta pokazano kako nema ničega lošeg u toj jednoj čaši. Vino nije samo začin što svojom aromom i sveprožimajućim okusom miluje naša osjetila, opojan napitak što nam je velikodušno podaren kako bismo svakom dobrom obroku dodali još "ono nešto", onu točku na i. Vino je u tim umjerenim količinama i blagodat za naše zdravlje.
Međutim, nisu svi takvoga mišljenja. Mnogi su koji vinu pripisuju samo njegove mračne osobine, one koje proizlaze iz neumjerene konzumacije. Pa onda čak i u tim malim količinama vide razornu moć. Tako se prije nekoliko dana pojavila vijest pod naslovom "Čaša vina dnevno povećava rizik od raka za 168 posto!" (Da, upravo tako - opremljena obaveznim uskličnikom na kraju).
Šta kažu?
"Studiju nije objavio neki bezimeni istraživački tim, nego francuski Nacionalni institut za rak (NIR), financiralo ju je francusko ministarstvo zdravstva, a navodi se kako samo 125 mililitra vina dnevno povećava rizika od raka usta i grla za 168 posto. Ne samo to, nego se kod ljudi koji svakodnevno konzumiraju vino rizik obolijevanja od raka grla, glasnica, jednjaka i crijeva također dramatično povećava."
PRVO. Dakle, novinar se potrudio naglasiti kako to nije neki "bezimeni istraživački tim", nego glavom i bradom Nacionalni institut za rak, i to francuski. Novinar sad vjerojatno očekuje da čitatelj sa strepnjom nastavi čitati tekst. Međutim, zanimljivo je primijetiti da, iako se ne radi o nekom "bezimenom istraživačkom timu", nigdje u tekstu nije navedeno ni jedno jedino ime. Znači li to da tim, iako nije bezimen, njegovi članovi su brezimeni? Ili tim toliko jako nije bezimen da svi, ali baš svi, dobro znaju imena članova tog ne-bezimenog tima? Da li to znači da članovi tima, ako je bezimen, imaju imena, a članovi tima koji nije bezimen nemaju imena? To je ostalo nerazjašnjeno.
DRUGO. Malo sam prošvrljao stranicama francuskog Nacionalnog instituta za rak i nisam naišao na tu vijest. Možda će netko od vas, dragi čitatelji, imati više uspjeha…
TREĆE. Brojke koje se navode su više nego zanimljive. Pročitajte ovo još jednom: "samo 125 mililitra vina dnevno povećava rizik od raka usta i grla za 168 posto". Zvuči jako precizno. Pročitajte još jednom. Ne čini li vam se sad da su te brojke malo previše precizne? Volio bih da mi netko objasni kako su samo dobivene tako precizne brojke. Kako je izmjereno da baš 125 mL vina dnevno povećava rizik od raka za točno 169 %? Zašto baš vino, a ne i bilo koje drugo alkoholno piće? Šteta što autor članka nije bio još malo precizniji pa da nas informira koja sorta vina tako dramatično ugrožava naše zdravlje. Zapravo, meni bi cijeli taj članak možda zazvučao mrvicu uvjerljivije da je rečeno nešto kao "već i čaša nekog alkoholnog pića dnevno znatno povećava rizik od raka". Iako me ni to ne bi uvjerilo. Ako želite znati zašto, pročitajte sljedeću točku.
ČETVRTO. Na kraju malo biokemije. Metaboličke pretvorbe alkohola (etanola) odvijaju se u jetri. Već se jako dugo zna da enzim alkohol-dehidrogenaza od etanola stvara acetaldehid (brzinom oko 7 grama na sat). Za pijanstvo nije odgovoran alkohol (etanol), nego baš produkt razgradnje, tj. acetaldehid. Zna se i to da je acetaldehid otrovan, da uzrokuje rak i zato svaki kemičar koji želi raditi s njime, to treba raditi u digestoru, da se pretjerano ne izlaže opasnosti. Sad to što govorim može zvučati zastrašujuće, ali reakcija se odvija u jetri. Dakle, daleko od grla. Možete se zabrinuto pitati, i logično je da se pitate kamo odlazi taj otrovni acetaldehid. Ne brinite - postoji još jedan enzim uključen u metabolizam alkohola, a zove se acetaldehid-dehidrogenaza. On acetaldehid vrlo brzo pretvara u acetatni ion, koji može preći u metabolički važan spoj acetil-koenzim A (koji ulazi u ciklus limunske kiseline) ili jednostavno u octenu kiselinu. Za nju znamo da nije otrovna, jer je obilno koristimo kao začin. Istu tu kiselinu jako skupo plaćaju oni koji je nabavljaju u kapsulama, kako bi smršavili.
Zaključio bih kako nema mjesta nekoj ozbiljnijoj zabrinutosti. Ja ću nastaviti piti čašu vina nakon ručka, a u posebnim prilikama ću si i dalje dozvoljavati i malo veće količine. I svakome bih preporučio tu čarobnu čašu vina.
Neumjerenost, međutim, kao uostalom i u svemu drugome, nije dobra.
