PULSKI SKAKAČ U VIS TRENIRA SA BLANKOM VLAŠIĆ                                                        
Pulski atletičar, skakać u vis Alen Melon odlučio je podvući crtu ispod dosadašnje karijere i treniranja te krenuti dalje. A za to dalje bilo je nužno da potegne u Split gdje ga je u ruke uzeo Bojan Marinović, za one koji u atletici nisu doma, trener Blanke Vlašić.

Zašto novi trener?
- Trenera sam promjenio ne zato što sam bio njime nezadovoljan. Jednostavno se pojavila prilika koja mi je otvorila vrata suradnje sa čovjekom koji je bez pretjerivanja jadan od najvećih stručnjaka za disciplinu skoka u vis. Znamo što je sve učinio sa Blankom i stoga je svaka druga priča suvišna. Iz tog razloga treniranje po uputama Bojana Marinovića se ne propušta.

Boravak u Splitu?
- Donio je prema očekivanju puno toga i pokazivanje na greške. Od prvog dana dobio sam za mene potpuno novu metodu treninga i jasnu sliku što bi me trebalo čekati u budućnosti kad stanem na zaletište.

Za početak troskoka nema?
- To sigurno. Prošle sezone trebao mi je odmor od visa pa sam stoga krenuo sa troskokom. Ove zime i sa starim trenerom odlučio sam ponovno na vis. To isto odlučio sam nastaviti i sa novim trenerom koji od mene očekuje puno.

Koliko su dvoranski rezultati probudili "vatru"?
- Iskreno govoreći meni je na početku sezone trebalo nekoliko turnira da uđem u skok u vis. Ovoga puta sezonu su obelježili skokovi u kojima sam u tri navrata letvicu preskočio na 220. Sada kada sam krenuo sa novim trenerom, uz fizičku moć koja nije upitna, sa novom tehnikom mogu još više, što me motivira za dodatni rad.

Problem kod tebe kaže "doktor" je?
- Tehnika, ali da bi se ona promijenila i usavršila trebat će puno sati rada, skokova, ponavljanja, rušenja ljestvice da se ispolira i na površinu dobije željeno. Iz tog razloga Marinović me upozorio da se ne obazirem previše na početak sezone te da se koncentriram na uklanjanje uočenih grešaka.

Gdje si po njemu najtanji?
- Ja imam problema sa načinom trčanja. kako sam dugo godina igrao i trenirao košarku kada idem na ljestvicu tijelo automatski ulazi u košarkaški dvokorak i trokorak. Upravo mi je to na posljednjem treningu ukazao i trener Marinović. Kada nešto dugo ponavljaš i radiš treba vremena da se to ukloni iz glave i mehanike pokreta. Ali ja sam optimist.

Takav dolazak izaziva što?
- Na ljestvicu sam dolazio predaleko. Gotovo metar i pol. Iz tog razloga bih se u zraku lomio i padao ravno na stalak koji se naravno rušio. U mom slučaju sve se vrtilo oko čiste fizičke moći koja u skoku u vis je nužna ali ne i jedina. Sada shvaćam da sam radio neke stvari koje mi za skok u vis nisu trebali.

U registru imaš 220 cm, nova tehnika diže te na?
- Prema mišljenju Marinovića ja u rezervi sigurno imam još barem 20 cm ako naravno popravim tehniku.  Temelji se počinju graditi i zato sam optimist.

Budući treninzi?
- Dio ću ja sam u Puli. Veći dio nadam se događat će se u Splitu. Usklađen je i kalendar natjecanja koji za mene počinje negdje sredinom šestog mjeseca. U međuvremenu osim na treninzima tehnika će se kovati i na turnirima na kojima rezultat nije bitan. Trebam biti strpljiv i uporan. Ostalo će doći kada moje tijelo bude spremno.

Jesi li pogledao i Blanku Vlašić?
- Ne, jer ona ipak ima neki svoj ritam u kojem joj treba maksimalna koncentracija. Bude li prilike i ja ću nešto pokušati vizualno skinuti. J.J.Ć.