ULJANIK JE OSNOVAN 9. PROSINCA 1856. GODINE
Uljanik je osnovan 1856. godine u pomno odabranom Pulskom zaljevu kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije. Kamen temeljac položila je carica Elizabeta 9. prosinca i taj se datum obilježava kao obljetnica brodogradilišta Uljanik, jednog od najstarijih u svijetu. Gotovo dvije godine nakon polaganja kamena temeljca - 5. listopada 1858. - prvi brod Kaiser istisnine 5.194 tona porinut je s navoza na otoku Uljanik. Slijedi izgradnja 56 brodova za austrougarsku ratnu mornaricu ukupne istisnine 53.588 tona.

Uljanik je dobio ime po jednom od otočića u zaštićenom Pulskom zaljevu (Sv. Florijan). Taj otok, na kojem su rasle masline, u zakupu su držali seljaci iz obližnje Premanture. Austro-Ugarska ga je otkupila i na njemu izgradila brodogradilište te je otad na Otoku smještena gradnja trupa, dok su Upravna zgrada, skladišta i radionice na kopnu (Arsenal). Jedno stablo sačuvano je kao simbol i nevjerojatno je da još uvijek daje plodove.

Tijekom dugogodišnjeg rada Uljanik je prošao kroz različite faze razvoja, kao i različite vlasnike. Tijekom austrougarske vladavine (1856.-1918.) gradio je i popravljao sve vrste ratnih brodova. Tijekom talijanske vladavine (1918.-1945.) bavio se popravcima, dokovanjem i rezanjem starih brodova, kao i izgradnjom podmornica, a u tom periodu djelovao je kao Cantiere Navale Scoglio Olivi.

Nakon pada Italije i za vrijeme Drugog svjetskog rata postalo je njemačka pomorska baza i pretrpjelo žestoke zračne savezničke napade. Nakon oslobađanja Pule, odnosno nakon što je brodogradilište preuzelo Anglo-Američko zapovjedništvo, započela je rekonstrukcija, jer je bilo je srušeno 70 % zgrada, uništeno 30 % opreme, a dokovi onesposobljeni.

Brodogradilište je 1947. otkupljeno od obitelji Cosulich za 64 mil. lira. Cilj je bio spriječiti odnošenje strojeva i opreme iz tada teško oštećena Arsenala. S radom je započelo 10.III.1947. sa 168 radnika, a potkraj godine bilo ih je 436. Prvi direktor bio je Karlo Babić. U centraliziranom poslijeratnom gospodarstvu brodogradilištem je upravljala Centralna uprava brodogradnje u Beogradu (CUB), a prema planovima trebalo se razvijati kao malo brodogradilište za proizvodnju malih putničkih brodova, teretnih brodova manje tonaže, ratnih objekata te za dokovanje u suhim dokovima.

Kako je bilo predviđeno da Pula postane ratnom lukom SSSR-a, veće brodogradilište bilo bi smetnja takvim nakanama, a rezolucija Informbiroa promijenila je 1948. i smjer razvoja Uljanika. Novi planovi predviđali su suvremeno brodogradilište zasnovano na obradbi 15000t crne metalurgije. Već na početku planirano je napuštanje zakivane konstrukcije brodskoga trupa i prelazak na zavarene konstrukcije s gradnjom u sekcijama na moderan način. Nakon napuštanja koncepcije maloga brodogradilišta započelo je pripajanje Arsenala i Otoka u jedinstveno poduzeće (1949).

Radovi su sporo napredovali zbog nedostatka stručnoga kadra i materijala. Do 1950. utrošeno je oko 600mil. dinara, a zaposlenih je 1950. bilo 3415. Već je tada započelo školovanje stručnoga kadra, posebice VKV i KV radnika, koji su činili okosnicu proizvodnje, pa je tako Uljanik 1950-ih imao više od 1000 stipendista svih profila i kvalifikacija.

Prvi brod isporučen je s obnovljenih navoza 1951. godine. Bio je to tegljač Neptun, koji je označio početak nove ere u razvoju brodogradilišta Uljanik.

Direktorom je 1.V.1952. postao Josip Kopinič. Uz njegovo se ime vezuje suvremeni razvoj pulskoga brodogradilišta: uspio je zaokružiti proizvodnju brodske opreme i nametnuti modernu izgradnju brodskih trupova potpuno zavarene konstrukcije. Iduće je godine Uljanik, a i ostala brodogradilišta, prestao biti pod upravom CUB-a, te je odlučeno da se započne s gradnjom brodskih motora, koji su se do tada uvozili. Otkupljena je licencija za gradnju danskih sporohodnih motora Burmeister i Wain, a ugovor je potpisan 30.XII.1953.

Za daljnji Uljanikov razvoj trebalo je započeti proizvodnju velikih trg. brodova, pa je iste 1953. potpisan ugovor s riječkom Jadrolinijom za gradnju dvaju trampera od po 10000brt. Do proslave stogodišnjice postojanja 1956. sve tri osnovne proizvodnje dale su prve veće rezultate: iste godine porinut je Uljanik, brod od 10000brt, a u njega su ugrađeni prvi veliki Uljanikov brodski motor i prva velika razvodna ploča Uljanikove proizvodnje.

Krajem šezdesetih uslijedila je nova faza razvoja izgradnjom mamut brodova i primjenom tehnologije gradnje trupa u dva dijela i njihovim spajanjem u plovnom stanju. Prvi brod izgrađen iz dvaju dijelova na navozu te spojen u moru posebno razvijenom tehnologijom bio je tanker Bellary, od 87000 t i 256 m, izgrađen za naručitelja The shipping corporation of India. Izgrađena je serija od triju brodova. S razvojem tehnologije spajanja dvaju dijelova trupa u moru, bez investicija u velike suhe dokove, Uljanik Brodogradilište se ubrzo pojavilo i na tom dijelu tržišta.

Od 1972. do 1976. tehnikom spajanja izgrađeno je 11 tzv. mamutskih brodova. Najveći, Kanchenjunga, od 277120 t nosivosti, izgrađen je za naručitelja The shipping corporation of India.

Između ostalih, tijekom osamdesetih godina Uljanik isporučuje višenamjenske brodove, brodove za prijevoz rasutih tereta, tankere i brodove za prijevoz vagona.

Uljanik je u svijetu prepoznatljiv i zahvaljujući izgradnji brodova za prijevoz automobila - prvi je isporučen 1987., a najviše ih je isporučeno talijanskoj Grimaldi grupi.

Tijekom 1990-ih Uljanik ulazi u novu nišu ugovaranjem brodova za prijevoz rashlađenog tereta. Za vrijeme ratnih godina u Hrvatskoj, zbog rizika ulaganja, nema novih ugovora te se dovršava niz prethodno ugovorenih tankera za transport kemikalija. Od 1991. do 1995. Uljanik je uspio isporučiti ukupno 14 brodova. U to je vrijeme Uljanik postao dioničko društvo s potpuno novim tržišnim bazama. Potkraj devedesetih godina započinje velika tehnološka obnova brodogradilišta - gradi se nova hala za rezanje sa svom potrebnom opremom i novim strojevima, uključujući i plazma rezačice te robotsku liniju za rezanje profila, željeznička pruga uvodi se u skladište, montira se nova panel linija...

U novom tisućljeću Uljanik se »vraća« svom okušanom proizvodu, brodovima za prijevoz automobila, ali i iskoračuje u nišu brodova za prijevoz žive stoke ugovaranjem broda Becrux, prvog broda tog tipa izgrađenog kao novogradnja. Najveći iskorak u nišu iznimno složenih brodova Uljanik je napravio s jaružalima za Jan De Nul Grupu.

Tijekom 2013. godine 3.MAJ Brodogradilište iz Rijeke, drugo najveće brodogradilište na sjevernom Jadranu, integrirano je u ULJANIK Grupu.

U svojoj dugoj povijesti do danas Uljanik je gradio sve vrste brodova za kupce širom svijeta. Danas se Uljanik usredotočuje na izgradnju visokosofisticiranih plovila kao što su jaružala, radne platforme, brodovi za prijevoz žive stoke i RORO brodovi. Godine 2016. Uljanik je ušao u svijet polarnih krstarenja ugovarajući prvi luksuzni istraživački brod u svijetu s australskom Scenic Groupom.

Nažalost, sa sadašnjošću je cjelokupna javnost najupoznatija, a ostaje želja da se ne prekida tradicija duga 162 godine.

(rex/uljanik.hr/H.Markulinčić/istrapedia)