A, sad adio!

A, sad adio!-73395

LETEĆI HOLANDEZ                
Piše : Pavle Pavlović
Nisam nikada bio od brojanja. Tako da ne znam pod kojim bi rednim numerom bila ova kolumna za REX. Samo znam da teče osma  jesen zajedničkog druženja i prva zima našeg rastanka.
A, krenulo je nenadano i uopće nisam mislio koliko će trajati. Prije Regional Expressa objavio sam, ne hvalim se, na tisuće raznih novinarskih uradaka. Uvijek  u centralnim, ili ondašnjim saveznim žurnalističkim glasilima.I kada sam bio na vrhuncu snage, u 43 godini, kada sam mogao najviše dati, postao sam ratni izbjeglica, jedan od milijuna nesretnika kojima je  ujedinjena Europa pružila sigurno utočište. Glava je bila spašena, da li i srce, duša? U trenu osjetiš kako su te otrgnuli od života koji se jedino poznavao i koliko je majka bila u pravu kada je kazivala da nikako ne razumije tu moju profesiju. Ništa ne radim, samo tipkam, ili govorim za mikrofonima pred kamerama i za to primam lovu. Uz to još i putujem po svijetu. Pitala se gdje mi je alat, gdje mi je zanat?

Pitao sam se i ja dok sam polagano sakupljao kockice svog razbijenog života i kako tako dolazio k sebi od šoka kojim je i moju generaciju počastio brdoviti Balkan i još jednom pokazao  koliko je veliki Krleža bio u pravu kada je tvrdio da je za bivstvovanje u ovom našem prokletom regionu najvažniji jedan dobar kofer, kovčeg, putna torba.

...Ipak, uspjelo mi je da se vratim. Ponovo sam osjetio da živim, ponovo sam pisao. Poratne godine donijele su i kozmičku brzinu promjena u medijima i načinu rada. Sada možeš s bilo kojeg kraja planeta biti prisutan u bilo kojoj redakciji u bilo kojem trenu. Nema više onih odlazaka na poštu, ili žurnog slanja filmova preko stjuardesa na  zračnim lukama ili preko sprovodnika spavačkih kola  na željezničkim kolodvorima. Lijepo sjediš doma i guštaš u brzini internetskih žica šaljući tekstove, slike, crteže jednostavnim pritiskom miša na ono send.

Opet sam se pojavljivao u tim centralnim  medijima regiona.  Pokušavajući da ne pametujem iz sigurne daljine, kao niz nekih novih samozvanih analitičara i prepisivača novina  zemalja u kojima žive.
Erupcija širenja digitalnih ili društevnih mreža  donijela je ponovna povezivanja s ljudima  s kojima si prijateljovao, surađivao. Tako je jednog dana moj vrli Damir Strugar predložio da počnem nešto zapisivati i za REX u vidu tjednih kolumna. Zajedno sa Nenadom Marjanovićem, poznatijim kao Dr Fric, kojeg sam u nekim davnim rubrikama spominjao kao basistu legendarnih KUD Idijota, sada urednikom i gazdom  mladog internetskog poratal, što je osvajao Pulu i Istru, smislio je i genijalni, originalni, nikada spominjani naslov – Leteći Holandez.

Obećanje ludom radovanje ili riječ je riječ, krenulo je bez ikakvih moralnih i materijalnih obveza. Pokušavao sam stvarati tekstove koji će privući pozornost  tradicionalnim reporterskim izražajem, koji sve više izumire na ovim sada podijeljenim prostorima, u kojima  čitatelji, ipak, razumiju ono što želiš da kažeš na bilo kojem jeziku.  Nastojao sam, specijalno zbog pratitelja regionalnog portala, da obrađujem ne lokalne, nego  brojne internacionalne  teme. Kao što su oni čuveni kofi shopovi na kanalima Amsterdama u kojima se najmanje pije kava. Ili, godinama sam obilazio zidine  svjetski poznatog Scheveningena, pokušavajući u  reportažama prikazati sav sjaj i luksuz jednog od najboljih turtističkih središta na obalama Sjevernog mora.

Naravno, u kolumnama je bilo i mog rodnog Sarajeva u kojem sam i postigao najveće uspjehe profesionalno dopisujući za mnoga izdanja nekadašnje moćne kuće Vjesnik. Kroz  rubrike u REX-u pokušavao sam još više ojačati veze Pule i olimpijskog grada, kojem ni milijuni granata i najduža opsada u ratnoj povijesti Europe  nisu uspjeli unišititi duh i jaranstvo. Radovao sam se zato svakom odlasku gradonačelnika  Borisa Miletića i njegovih suradnika na obale Miljacke.

Sada kada svemu polagano dolazi kraj i kada ove kolumne više biti neće, jer Dr Fric kao svaki urednik, a uz to još i gazda, zna da samo promjene autora i rubrika donose i novu živost portalu koji je polagano odisao uštogljenom rutinom, lijepo je imati osjećaj da ipak nisi uzalud potrošio godine i ure za tipkovnicama digitalnih pomagala.

Osjetio sam to najbolje po reakcijama brojnih čitatelja, prijatelja, kolega za koje ni pomislio nisam da prate neki regionalni portal u poplavi onih zvučnih, velikih i moćnih što nas zasipaju iz prijestolnica novih država jedne bivše zajedničke zemlje. Posebno sam bio radostan kada sam registrirao kako ti veliki često citiraju priloge iz REX-a.

Danas kada se opraštam od vas, dragi čitatelji, znam da nema malih ili velikih portala. Ima samo dobrih i manje dobrih.
Na vama je u koju ćete skupinu uvrstiti  Regional Express, koji, po mom sudu, sve manje opravdava svoje ime. Jer, odavno je već prešao granice regiona.
A, sada ADIO, jer tako je urednik HTIO!