9. maj- Dan pobjede

STRADAVANJE NEVOJNE SILE NASTAVLJENO I DO DANAŠNJIH DANA
Piše: Vladimir Kapuralin
Danas kad slavimo 9. maj službeni završetak jednog strašnog rata, onog II sv. doduše samo na tlu Evrope, mada je on na Pacifiku trajao još tri mjeseca. Sve do uništenja Hirošime i Nagasakija zajedno sa nekoliko stotina hiljada njihovih stanovnika, upotrebom najstrašnijeg oružja, kojeg je ?ovjek do tada izradio, onog atomskog. Moramo se sa pijetetom prisjetiti, svih onih koji su bore?i se za slobodu svih nas položili svoje živote, ali i svih onih civilnih žrtava fašisti?kog terora,koji prati svaki rat. Izraziti moramo i svoju zahvalnost svim preživjelim u?esnicima, koji su se borile protiv onih koji su namjeravali nametnuti tzv. novi svjetski poredak. Nakon svakog velikog rata, ljudi naivno misle, da ?e destrukcija i užas koji rat ostavlja za sobom, biti dovoljno snažna opomena i poticaj ljudskoj svijesti, da nikad više ne ponovi nešto takvo iracionalno. Me?utim to se još nikada nije ostvarilo, pa niti iza dosada najstrašnijeg II sv. rata. I ne može se ni ostvarit, dok god budemo živjeli u klasnom društvu. Jer je rat jedan od odrednica opstanka klasnog društva, odnosno njegov instrument dominacije klase izrabljivanja, nad klasom izrabljivanih. Osim što ?ovje?anstvo nije izvuklo nikakvu pouku iz dosadašnjih sukoba, oni su i sve okrutniji, a odnos stradavanja nevojne u odnosu na vojnu komponentu stanovništva, sve više ide na štetu nevojne komponente. Nemogu?e na jednom ograni?enom prostoru, poput ovoga nabrojati sve primjere vojnih intervencija širom svijeta, od završetka II sv. rata, pa do danas. Ali rat na Balkanu, 90-ih odnosno divlja?ko bombardiranje Jugoslavije, u prolje?e 1999. godine, od strane SAD i NATO, zorno prikazuju svu okrutnost današnjih metoda vo?enja ratova, koje koriste nosioci, ponovno, tzv. novog svjetskog poretka. Bio je to jedan od najneravnopravnijih ratova vo?en u novijoj ljudskoj povijesti. Odnos stanovnika SRJ prema NATO iznosio je 1:70. A ?inom agresije prekršeni su osnovni principi pravnih sistema svih suverenih država i temeljna na?ela na kojima po?iva me?unarodni pravni poredak, kao i Povelja UN. Konkretno, prekršen je Helsinški dokument, ženevska konvencija, niz principa Završnog akta Konferencije o bezbednosti i saradnji u Evropi, kao i osniva?ki Ugovor NATO, kojim se ovaj savez definira kao "obrambeni savez", koji djeluje samo na teritoriji svojih ?lanica. Meta napada, koji su trajali 78 dana, bili su ne samo vojni, ve? i brojni civilni ciljevi. Bombardirane su škole, bolnice, tržnice, mostovi, diplomatska predstavništva. Pri ?emu je poginulo oko 3500 osoba, medu kojima najviše civila. Tokom bombardiranja teško je ošte?ena privredna infrastruktura, kao i škole, zdravstvene ustanove, medijske ku?e, spomenici kulture, a ukupna materijalna šteta kretala  se oko 100 milijardi dolara. Vojni gubici SRJ u odnosu na civilne bili su neznatni, 13 tenkova uništenih na Kosovu te 100-tinjak vojnika. Najkriminalniji postupak u NATO agresiji bio je upotreba osiromašenog urana, koji kontaminira zemljište i dugoro?no ugrožava zdravlje stanovništva. I to nije bilo prvi put, da se koristi to iracionalno oružje, koje nema nikakvu vojnu upotrebljivost, niti za agresora. Ono je upotrebljeno i u zaljevskom ratu, u Bosni, a i na lokacijama za koje javnost ne zna. O pravoj dimenziji te opasnosti, govori i podatak o stradavanju pripadnika snaga agresora, koji su bili u doticaju sa tim kontaminiranim sredstvima. Apsurd civilizacijskog dometa XXI st. je da oni kojima su puna usta slobode, demokracije, ljudskih prava i ostaloga, iniciraju, generiraju i u?estvuju u sli?nim agresijama širom svijeta. A ljude koji im se suprostave nerijetko brutalno kažnjavaju. Pa je tako, upravo nedavno u aprilu sud u Firenci izrekao presudu, kojom su 13-orica hrabrih i savjesnih ljudi osu?eni na 7 godina zatvora svaki, zbog protivljenja agresiji na Jugoslaviju 1999. godine, na manifestaciji ispred ameri?ke ambasade. Zlo?ini koje su po?inili SAD i NATO nad Jugoslavijom, bili su nastavak sli?nih zlo?ina ?injenih prije toga u službi svjetskog imperijalizma, a oni se nastavljaju i danas u Afganistanu, Iraku i drugdje. I oni ?e se nastaviti i ubudu?e, dok god budemo živjeli u klasnom društvu. Zna?i borba za svjetski mir, podrazumijeva borbu protiv eksploatacije ?ovjeka po ?ovjeku, za jedan bolji, pravedniji svijet, u kojemu ?e oslobo?eni stvaraoci nove vrijednosti biti gospodari vlastitesudbine. Drugim rije?ima budu?nost svijeta je socijalizam ili barbarstvo.

Pula, 9. maj 2008