122 godine od rođenja antifašiste Felice Cnapicha

122 godine od rođenja antifašiste Felice Cnapicha-103879

FELICE CNAPICH JE ROĐEN U ŠIŠANU I BIO JE ŠPANJOLSKI DRAGOVOLJAC
Na današnji dan 9. veljače 1908. godine, u Šišanu je rođen Cnapich (Knapić, Nappi), Felice (Srećko), španjolski dragovoljac i antifašist (umro u Šišanu, 8.III.1975.).

Otac mu je 1914. pozvan u austrougarsku vojsku, a Felice je s majkom i braćom (četiri brata i tri sestre) morao otići u izbjeglički logor u Wagni kraj Leibnitza. U rodni kraj su se vratili 1918., a otac im se pridružio 1919. Doživio je uspon fašizma i privremeno zatvaranje brodogradilišta Uljanik upravo u vrijeme kada je izučavao zanat kovača. Regrutiran je u talijansku Ratnu mornaricu, gdje je ostao dvije godine, a zatim pobjegao u Jugoslaviju (preko Rijeke na Sušak te u Zagreb). Putovao je Austrijom, Liechtensteinom, Švicarskom i Francuskom. Najviše se zadržao u Baselu, te Belfortu i Wissenbourgu, gdje je neko vrijeme radio kao građevinski radnik na Maginotovoj liniji (zajedno s bratom Antonijom).

Bio je član Komunističke partije Italije (KPI) i djelovao kao njezin aktivist. U Parizu i Zürichu sudjelovao je u osnivanju saveza antifašističkih stranaka Europe i antifašističkog časopisa. U Rusiji je upisao školu opće kulture, zatim političku školu gdje je glavni predavač bio Palmiro Togliatti. Pohađao je i vojnu školu u kojoj je prošao obuku za instruktora korištenja automatskog oružja.

Početkom 1937. otišao je u španjolski građanski rat. Zadatak mu je bilo obučavanje republikanskih vojnika o uporabi ruskog oružja. U Barceloni je podučavao španjolsku vojsku rukovanju topom od 45 mm i motorima Weichsel koji su pokretali ruske tenkove. S ruskog je na španjolski jezik preveo knjigu o funkcioniranju tenkova. Borio se kod Huesce i u drugim ofenzivama (Montalban, Teruel, Figueres i dr). Iz Alcaniza je održavao vezu s anarhistima.

U Tortosi je postavljen za zamjenika šefa glavnoga ruskog zapovjednika. Pisao je za brigadne novine. Govorio je nekoliko jezika (talijanski, francuski, njemački, ruski, španjolski i hrvatski) te živio pod nekolicinom lažnih imena (Pasquale Canuto, Valter Trezzini, Leo Defasio i dr). Po završetku Drugoga svjetskog rata 1945. vratio se u Šišan gdje je ostao do kraja života.

(rex/www.istrapedia)