DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
I toga je četvrtka 21. augusta «o podne» u Puli izašao list «Naša sloga» br. 34. Vijest koju je redakcija lista u zadnji čas primila i odaslala u život nije bila dobra. Naime, u Puli se toga dana oko 10 sati desila velika nesreća na vježbalištu mornarice, u blizini Sakorđane. Prilikom probe Škodinih topova veliki top kalibra 30,5 cm nekontrolirano je eksplodirao u zadnjem dijelu i u tom momentu su poginula trojica mornara, viceadmiralu grofu Lanjusu razmrskane su obje noge, a Škodinom inžinjeru desna ruka. Viceadmiral Karl Lanjus von Wellenburg umrijet će od posljedica ranjavanja, nakon amputacije nogu i velikog gubitka krvi, sljedeće večeri u mornaričkoj bolnici u Puli. Veliki pogreb trojice mornara održat će se u subotu popodne. Poginuli su mornari I. klase Jakob Zurc i Tomaš Čivko, i mornar IV. Klase Eduard Skornjak. Dolično, kako i časnicima priliči, mrtva tijela položena su na topovska postolja koja su mornari u povorci prevozili na vojno groblje uz pratnju tisuća građana Pule, a žalovanju su se pridružile i posade svih ratnih brodova u luci stavivši zastave na pola koplja.
Te 1913. godine u osvit Velikoga rata moćna Austro-Ugarska Monarhija u Puli je na streljani vršila probe novih topova, i dok je vojska glancala oružje, u vilama oficira i časnika posluga je glancala srebrno posuđe. U velikoj vili Lanjus, u rezidencijalnom dijelu grada, na Verudi pored Mornaričke bolnice, također su se priređivali balovi za dame i gospodu, a posluga sa donjeg kata žurno i organizirano jezdila je među pripadnicima viših slojeva društva kojima je zabavljanje bilo veoma važan dio života. Dečki su se igrali rata i djevojčice oblačile lutke u raskošne balske haljine, sve do te posljednje godine mira nakon koje će se sve promijeniti. Iako su ljeta bila i tada topla, a more i nebo plavo, u zraku su se osjećale promjene. Veliki svjetski rat postao je stvarnost i donio kraj jedne ere, jednog stila života.
Četvrtak, dan koji donosi kraj tjedna. 21. kolovoz, čeka se kraj ljeta i ljetnih sparina, dosadnih i opasnih komaraca. Očekuje se prva ljetna kiša da unese smirenje i spokoj nakon vrućeg ljeta. Svoj je spokoj toga ljeta 1913. našao i grof Lanjus von Wellenburg u hladu čempresa i palmi na Mornaričkom groblju u Puli. Rođen 1856. umro je navršivši 57 godina. U velebnom, možda i najveličanstvenijem pogrebu kojega će Pula pamtiti, ispraćen je u ponedjeljak u 17 sati. O tome će događaju i pionir filma u Puli Rudolf Marinković snimiti film, koji će se prikazivati u pulskom kinu «Minerva». Filmska trilogija Rudolfa Marinkovića stvorena u sedam dana, započela je Velikom svečanošću povodom rođendana cara Franje Josipa 18. kolovoza, kojom je prilikom viceadmiral Karl Lanjus von Wellenburg, kao carev osobni izaslanik, dodijelio odličja zaslužnim mornarima i časnicima iz Prvog balkanskog rata 1912. istaknutima u blokadi Skadra i Albanije. Sljedeća dva filma donose događaje sa sahrana trojice poginulih mornara 23. i viceadmirala 25. kolovoza, a sva će tri filma izazvati veliku pozornost pulske kino publike kao svojevrsni reality onoga vremena.
Lijes s tijelom Viceadmirala bio je također položen na topovsko postolje koje su vozili vojnici ratne mornarice i u kratkoj dionici od Mornaričke bolnice prevezen do Mornaričkog groblja. Ulice su bile prepune ljudi koji su htjeli ispratiti dobroga admirala. Veliku pogrebnu povorku predvodio je ratnik na crnom konju, u tamnoj srednjovjekovnoj opremi viteza sa grbom obitelji Lanjus na prsima, a na glavi je nosio oklop sa crnim ukrasnim perima. Uz lijes viceadmirala među 92 vijenca nalazio se i vijenac poslan od prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, a prilikom polaganja tijela u grob čulo se 17 hitaca ispaljenih iz pušaka i malih topova sa ratnog broda «Mars».
Bili su to uzdasi veselja i tuge jedne građanske Pule od prije sto godina koje se i danas volimo sjetiti.(L.K.)
