Je li “pirat s Kariba” Henry Morgan doista osniva? sela Mrgani?

PRENOSIMO IZ 22. REGIONALA Na spomen Henryja Morgana rijetko ?e koji zaljubljenik u more, a još rje?e pomorac, ostati ravnodušan. Njegov buran život i još zna?ajnija djela ostavili su traga na prostorima od Kariba do Londona pa sve do zapadnih obala Afrike. Me?u destinacijama ovog moreplovca našla se po predaji i zapadna istarska obala, to?nije Limski kanal! Tako se ve? desetlje?ima kraj istarskih ognjišta može ?uti ?udesna legenda o kapetanu Morganu i zakopanom dvigradskom blagu, koje su mnogi do danas neuspješno pokušali prona?i. Name?e se pitanje je li se taj "susret" zaista dogodio? HENRY MORGAN – KAPETAN ZBOG KOJEG SU ŠPANJOLCIMA KLECALE NOGE Henry John Morgan ro?en je 1635. godine. Mjesto njegova ro?enja još je nepoznato; Morganovi biografi dvoje izme?u Penkarna u Monmouthu, koji se nalazi u Engleskoj, i Llanrhymnyja u Walesu. Samo prezime Morgan velškog je porijekla i u slobodnom prijevodu zna?i "ro?en na moru". O njegovoj mladosti sa?uvano je vrlo malo podataka. Bitna je, me?utim, ?injenica da su njegovi stri?evi obnašali dužnost ?asnika u engleskom gra?anskom ratu. Upravo su ga ratna zbivanja uvela na pozornicu povijesti. Sredinom 50-ih godina XVII. stolje?a pridružio se posadi generala Venablesa u misiji pokoravanja španjolskih luka na Karipskom moru. Bilo je to razdoblje oštrog rivalstva Engleza i Španjolaca za (pre)vlast nad novootkrivenim podru?jima. dvigradska-kula_web.jpgU pohodu na Santo Domingo general Venables doživio je neuspjeh – povla?e?i brodove iz bitke i puštaju?i da ga vjetar otpuše na sigurno, daleko od Španjolaca, došao je do tada gospodarski gotovo bezvrijednog otoka Jamajke. Otpor 200-tinjak Španjolaca bio je uzaludan, jer su se borili protiv osam tisu?a osvetoljubivih i bogatstva željnih Engleza. Tako je Santiago de la Vega, jedini grad na otoku, pao u engleske ruke. No, bila je to Pirova pobjeda; Oliver Cromwell o?ekivao je mnogo više od svoje snažne mornarice. General Venables je zbog neuspjeha zatvoren u Londonskoj kuli. Henry Morgan ostao je na Jamajci, gdje je uspio preživjeti tropske bolesti i borbe sa španjolskim gerilcima te je stekao glas vještog pomorca i bojnika. Godine 1662. sudjelovao je u uspješnom napadu na Santiago de Cuba kao kapetan bojnog broda, a godinu kasnije uspio je to ponoviti u San Franciscu de Campecheu. Nakon svake pobjede osvojeni bi gradovi ekonomski presahnuli; glavna motivacija u borbama protiv Španjolaca bila je plja?ka, kojom su se jedino mogli namiriti veliki "apetiti" posade. Godine 1666. Morgan je, tada ve? promaknut u ?in pukovnika Port Royala, uspješno okon?ao napade na Kubu i Panamu, prikupivši ogromno bogatstvo za sebe i svoje mornare. Uslijedila su nova osvajanja diljem Karipskog mora: možemo re?i da je ve? tada slovio za živu?u legendu. No, sre?a mu je uskoro okrenula le?a. Preciznije re?eno u?inila je to engleska kruna. U vrijeme kad je primirje izme?u Morganove domovine i Španjolske bilo na snazi, borbeni je kapetan odlu?io pokušati nemogu?e. Godine 1671. napao je Panamu – glavni i najbogatiji grad španjolske Amerike! I tog je puta bio uspješan. Ipak, nije ni slutio da je njegova najve?a pobjeda ujedno i posljednja. Dana 4. srpnja 1672. uhi?en je na Jamajci, nakon ?ega je pozvan u London kao krivac za narušavanje me?unarodnih odnosa. Tri godine kasnije dobio je pomilovanje i zaplovio natrag na "svoju" Jamajku. Po nekim drugim izvorima u Englesku je morao krenuti 1671. pa se ve? sljede?e godine vratio u Port Royal. LIMSKA PREDAJA O STRAŠNOM GUSARU Iako Morganovi biografi tvrde da se u te tri godine (neki spominju samo jednu) kretao isklju?ivo britanskim otokom, pu?ka istarska legenda tvrdi posve suprotno. U proteklih se nekoliko godina, naime, predaja o Morganovu "posjetu" Istri znatno rasprostranila. Možemo je tako na?i na internet stranicama, u turisti?kim vodi?ima i oglasima, a o njoj je ?ak snimljen i dokumentarac u produkciji nacionalne televizije. Zanimljivo je da su svi, iz razli?itih razloga, sigurni u istinitost legende. Njen šturi sadržaj možemo opisati u svega dvije re?enice: strašni kapetan Morgan je u bijegu (ne spominje se od koga) doplovio do Limskoga zaljeva, u blizini kojeg se i zadržao jer mu se zbog skrovitosti u?inio sasvim prikladnim zaklonom. Tamo je u gradu Dvigradu zakopao svoje blago, a nedaleko od njega se i nastanio, osnivaju?i mjesto koje nosi njegovo prezime. Upravo je naziv sela Mrgani (izvorni naziv sela glasio je Morgani), smještenog na pola puta izme?u Dvigrada i Limskog kanala, potaknuo maštu mnogih. Sadržaj pu?ke predaje, kojoj ne možemo ustvrditi po?etak, jedini je izvor za labavu hipotezu o istinitosti legende. U potrazi za bilo kakvim pisanim izvorom naišao sam jedino na pjesmu koja govori o Morganovim danima provedenim na dvigradskom tlu, a koja je navodno nastala po kazivanju jedne starije stanovnice Mrgana. Predaja o Morganu Bio je Dvograd pa ga premetnuli u Dvigrad, a u vrijeme kada je bio Dvograd svatiše da ga mogu podijeliti na dva, ali to naravno nikad neide Ispod ladonje pored šterne nakon druge litre biske, i muktaroši od velikana se napijaše a legenda ne pamti dal' uz resku sablju ikad i njega po?astiše Ni suknja ijedna nije pored njega prošla, a da njino tilo ko' jarbol snašna ruka nije gnje?ila u legendu o Henriju Morganu Ni Stijenu Krug koja legendi Dvigrada svjedo?i, danas ne maze meka stopala ženska što smrt ponora tražiše u obrani ?asti djevoja?ke Kad nevolja glasom stiže legenda ode bez blaga silna, i negdje na Jamajci nakon utrobe potrunule od biske mornarski rum dobiva ime Morgan Svi što blago i danas traže jezom kamen natrag pokopaju, jer rije?i vraga iz utrobe crne ski?e da se okane bogatstva te sri?e jer ?e visit na jarbolu ko' Španjoli što su blago smr?u platili Gledam Stijenu Krug kojoj bi tvoja stopala danas, pticom nošena branila ljepotu kamena i tijela u spomen svih ljubavi koje ?ast nisu tražile smr?u ?akavskog dijalekta, kojim se govori na istarskom podru?ju, gotovo i nema, a onda kada se javlja bode nas u o?i nakon štokavice. Jasno je stoga da ovaj tekst nije izvoran i ne možemo ga povezati s narodnom predajom. Izuzevši ovu pjesmu, nemamo nikakav drugi materijalni izvor za potvrdu legende o Morganu. Je li mogu?e da o njemu nisu ništa zapisali mleta?ki rektori? Je li mogao neopaženo svojim jedrenjakom pro?i isto?nojadranskom obalom? U situaciji kad nam povijesni izvori ne pružaju konkretne podatke ne smijemo površno zaklju?iti da se nešto i nije zbilo. Treba imati uvid u mati?ne knjige, relacije pa i osobne zbirke imu?nih seljaka da bi se ustanovilo vrijeme prvog pojavljivanja imena Morgan, što je bitno pri utvr?ivanju povijesne utemeljenosti ove legende. Župni arhiv u Kanfanaru pohranjuje mati?ne knjige po?evši tek s 1685. godinom, što je 15-ak godina nakon što je kapetan Morgan možda stupio na istarsko podru?je. MIGRACIJSKI VALOVI DOVELI MORGANE U ISTRU 4-o-prezimenu-morgan-danas-u-selu-jos-svjedoci-stara-kamena-ploca.JPGUvid u Zbirku Koreni?a potvr?uje nam hipotezu o neistinitosti legende o nastanku Mrgana. Godine 1620. i 1621. u toj se ispravi po prvi put spominje prezime Morgan. Iz biografije Henryja Johna Morgana saznali smo da je ro?en 1635. godine pa slijedi da ni teoretski ne može biti osniva? M(o)rgana. Tko je onda bio taj prvi zapisani Henryjev prezimenjak u Istri? Rije? je o stanovitom Marcu Morganu. To što se on prvi put spominje ve? 1620. godine ne zna?i da se nije i prije nastanio na prostoru današnjih Mrgana; mogu?e je ?ak da on nije prvi Morgan u Istri, ve? je to bio njegov otac ili djed! U svakom slu?aju, bilo je to prije ro?enja slavnog Engleza. Zanimljivo je i što se to prezime spominje baš tada, za razdoblja neposredno nakon teškog, krvolo?nog i za istarski poluotok gospodarski i demografski katastrofalnog Usko?kog rata (1615. - 1619.). Nakon toga Istra nije mogla sloviti za primamljivo migracijsko odredište, kao što je to, uz snažne mleta?ke poticaje, bila prije rata. Možemo ustvrditi da su M(o)rgani u Istri osnovani prije 1615. godine, kad Poluotok još nije bio pogo?en Usko?kim ratom. Dolazak Marca Morgana ili njegovih predaka na zapadnu istarsku obalu morao se dogoditi nakon 1566. godine, kad mleta?ki službenik Fabio da Canal u svojem Katastiku gorivog drva izri?ito kazuje da na podru?ju Dvigrada, Kanfanara i Barata nije bilo nikakvih naselja. O?ito je stoga da su M(o)rgani nastali u sljede?em razdoblju, najkasnije do po?etka Usko?kog rata. U novovjekovno vrijeme antroponimija dvigradskog podru?ja bila je vrlo podložna promjenama, odnosno slavenizaciji nehrvatskih prezimena i nadimaka. Morgan je jedno od vrlo rijetkih prezimena koja su, po podacima koje nam pružaju Zbirka Koreni? i Liber Anniversariorum, preživjela razdoblje od 1600. do 1750. godine. Iz podataka Zbirke Koreni? koji sežu do 1750. godine, kao i iz Liber Anniversarioruma, vidimo da su, u po?etku talijanska, imena obitelji Morgan postupno slavenizirana. Slijede?i takvu logiku o?ekivali bismo da se i prezime s vremenom slaveniziralo. Bez uvida u izvore nametao bi se zaklju?ak da su i Morgani postali Morgani?i. No, to nije bio slu?aj s ovim, izvorno velškim prezimenom. Sve do danas ono je ostalo morfološki nepromijenjeno. FENOMEN RURALNE LEGENDE Ti podaci dokazuju da su Morgani bili demografski vrlo stabilna obitelj na dvigradskom podru?ju. U gotovo apsolutnoj prevlasti slavenskih žitelja oni nisu bili prisiljeni mijenjati svoje prezime. Koji je razlog tomu? Jesu li na?uvši nešto o strašnom kapetanu Morganu iskoristili svoje prezime da bi sebi osigurali privilegirani položaj me?u suseljanima? Jesu li kasnije generacije tom legendom osigurale poštovanje drugih mještana, kojima se za pripovijedanja pri?a o nevjerojatnim podvizima velškog kapetana ledila krv u žilama? S druge strane, možda je legenda o nastanku M(o)rgana nastala tek kao marketinški trik u turisti?ke svrhe? Bilo kako bilo, unato? dokazanoj povijesnoj neutemeljenosti ove zanimljive legende možemo o?ekivati da ?e ona još dugo uveseljavati ili strašiti djecu, ali i buditi maštu u onih nešto starijih. Nadajmo se samo da vrijedne dvigradske zidine ne?e biti (na)rušene pretjeranom željom nadobudnih u vje?noj potrazi za izgubljenim blagom… Piše: Milan Radoševi? Fotografije: Milan Radoševi?, Zoran Njegovan

Facebook komentari